Skip to main content Scroll Top

Aix galericulata

Patka mandarinka

Znanstveni naziv: Aix galericulata
Uobičajeni naziv(i): Patka mandarinka

Patka Mandarinka je patka srednje veličine koja potječe iz Azije(Kina).Može biti u nekoliko mutacija, najčešće bijela, žuta i crna. U Europu je donesena početkom 18.stoljeća. Smatra se poluselica i polukolonijalna. Žive u šumovitim područjima pokraj vode gdje mogu pronaći otvore u drvu za gnježdenje. Spolni dimorfizam je vidljiv kod mandarinki s tim da je mužijak lijepog šarenog perja, dok su ženke manje raskošnih jednolično smeđe-sivih boja. Tjekom mitarenja mužjaci odbacuju šareno perje, i nalikuju na ženke samo se razlikuju po crvenom kljunu. Mitarenje počinje u rano ljeto i završava krajem rujna. Mandarinke lovi tako da uroni glavu u vodu. Hrani se danju i noću s time da većinu dana provodi uz vodu ili u hladu. Mandarinka se hrani sjemenkama, žirevima, žitaricama, vodenim biljkama, kukcima, puževima, ribama i ponekad lišćem.

Mandarinka potječe iz Kine, ali može se naći svugdje gdje postoji odgovarajuće stanište. U Kini je bila poznata još i prije Krista. U Europu mandarinka donesena početkom18. stoljeća. Smatra se da je poluselica i polukolonijalna. Raspršila se diljem jugoistočne Rusije, sjeveroistočne Kine,Japana, južne Engleske i Sibira. Više od 50% jedinki živi u Rusiji u pokrajnama Sahalinu, Amur, Khabarovsku. Dolaskom jeseni,patke odlete iz Rusije jer su zime za njih tamo prehladne. Zimi nastanjuju toplije predjele Kine i Japana. Uvedena je za gniježdenje na zapadu da bi poslužila raznim avikulturistima i može se naći u zoološkim vrtovima diljem svijeta. Mandarinke žive u šumovitim područjima pokraj vode gdje mogu naći drveće s otvorima za gniježdenje. Naklonjene su planinskim područjima s potocima,močvarama i šumama. Prirodni neprijatelji mandarinki su vjeverice koje mogu doći do njihovih gnijezda, vidre i rakuni.

Patka mandarinka u zatočeništvu živi na seoskim imanjima gdje ju imaju kao ukrasnu perad. Postala je čest stanovnik zooloških vrtova zbog svoje ljepote i neagresivnosti.

Gnjezdi se u rupama u stablima obično iznad vode. Ženka prosječno polaže 8-10 jaja. Jaja su dimenzija 56 mm x 42 mm. Majka odbacuje perje kako bi pokrila jaja. Ponaša se vrlo zaštitnički prema jajima i pačićima. Mužjaci ne sudjeluju u zaštiti jaja u procesu inkubacije koji traje oko mjesec dana. Kad se pačići izlegnu, kotrljaju se do tla iz rupa u stablu. Iznenađujuće je što pri tom prolaze neozljeđeni. Instinktivno slijede svoju majku. Za otprilike 8 tjedana mladi dobivaju perje i sposobnost leta. Mogu doživjeti 10 godina.

Biološki status

Prirodno stanište: Azija

Brojnost populacije:
Status populacije:
Status ugroženost: Nisu ugrožene
CITES: Lista II
Životni stil
Životni vijek: 
Razina društvenosti:
Razina aktivnosti:
Razina glasnoće:
Razina tolerancije:
Fenotip
Spolni dimorfizam: Ima
Prosječna duljina tijela: 41-49 cm
Raspon krila: 65-75 cm
Prehrambene navike
Svakodnevno: sjemenke, žirevi, žitarice
Povremeno: kukci, puževi, ribe
Rijetko:
Gniježđenje
Broj jaja po sezoni: 9-12
Prosječan broj jaja po sezoni: 9-12
Prosječno vrijeme inkubacije: 28-30 dana
Prosječna starost poletaraca: 1 dan
Razmnožavanje
Prosječna dob u kojoj stupaju u spolnu zrelost
 
 

Intervali razmnožavanja
u divljini: 
u zatočeništvu: 

Sezona razmnožavanja
u divljini: 
u zatočeništvu: