Eto neki puta idem prčkati tamo gdje netreba i nađem si problem. Naime u “nedostatku ideja” za pisanjem posta išao sam pitati uvaženu kolegicu koja se bavi uzgojem da mi predloži temu, i ona “ka prston u govno”. ZA I PROTIV RUČNOG HRANJENJA PAPAGAJA. A i ova riječ “hranjenja” niđe veze “njenja”. Prijevod me interesira.
I tako…..
A i pomoć i publiku imam. Došla prijateljica kod nas pa sada ona i žena gledaju onu dvojicu braće amerikanaca kako uređuju domove. Vrlo inspirativno!
E sada ja kao netko tko nešto kao zna o pticama idem pisati o pitomom ili divljaku.
Da odmah na početku riješimo dilemu: JA SAM DEFINITIVNO ZA RUČNO HRANJENE PAPAGAJE.
Ovo mišljenje je bilo gledajući iz perspektive osobe koja želi papagaja kao kućnog ljubimca ili kao osobe koja se bavi treningom papagaja.
Ja se nebi previše petljao u hranu za ručno hranjenje, da li sam praviti, da li koristiti kupovne preparate, ali ono što ja znam iz vlastitog iskustva ručno hranjene papigice su puno lakše za socijalizaciju i treninge.
Ručno hranjenje je ono što preferiram, i što sam prakticirao kod svih svojih ptica koje su bile predodređene za socijalizaciju. Ručno hranjenje možemo obavljati pomoću šprice sa i bez gumene cjevčice, žlice koja na vrhu ima lijevak.
Naravno da ljudski rod pravi famu i oko toga kojim “oruđem” hraniti pticu. Neki su zagovornici cjevčice, drugi su protivnici jer ptica navodno ne osjeti hranu nego hrana ide direktno u voljku. To su samo predpostavke. Predpostavka je da kada ptici hrana dođe u usta da ptica istu i osjeti, ali da li je itko mogao istražiti šta ptica osjeti ako hranu ulijete direktno u voljku? Da li ptica ima razvijene nekakve receptore kojima osjeti hranu iz voljke, možemo samo nagađati.
Praksa je pokazala da ručno hranjene ptice na špricu ili žlićicu puno više ispljunu, puno se više zaprljaju i puno duže traje hranjenje, ukoliko želimo da ptica osjeti hranu. Ako joj otvorimo kljun i izlijemo sadržaj unutra, gotovo pa je sigurno da će ptica sadržaj ispljunuti, odnosno da ga neće moći progutati. Naravno da se to tako ne radi, nego se lagano ptici ulijeva, malo po malo u kljun, onoliko koliko može progutati. I tada ptica osjeti okus hrane i gušta u njoj. Tko od uzgajivača tako hrani svoje ptice? Malo ih je pogotovo ako imaju više ptica za nahraniti, pa upočetku svaka dva-tri sata, jbt, da ih hrane mic po mic nebi ni imali pauzu nego bi kad završe posljednju, ponovo išli na prvu.
Znači dolazimo do toga da ipak ptici hranu ulijevamo dali špricom ili žličicom naglo i brzo. E i onda se netko dosjetio da bi mogao staviti cjevčicu i direktno u voljku. U gornjem djelu teksta sam rekao svoje mišljenje o tome i ja prakticiram tu metodu. Tu postoji i jedna opasnost a to je da cjevčica skrene u krivi kanal i ptica se može ugušiti. Zato ja svoje ptice naučim da one progutaju cjevčicu i tada polako špricom istisnem sadržaj u voljku. I ne, nije stresno za ptice kao što neki tvrde. Nisam imao nikada problema sa tim i kasnije nisam imao problema kod osamostaljivanja ptica. Naravno da sve kod ptica pa tako i prelazak sa šprice na samohranjenje mora biti postepeno. I eto ptice žive i zdrave.
Ono što nebi preporučio je da sami proizvodite hranu za ručno hranjenje jer ipak kupovna BI TREBALA imati sve potrebne sastojke za odrastanje ptice.
Suprotno od ručnog hranjenja ptica je ono prirodno tj. kada ptiće odhranjuju roditelji. Definitivno puno bolja solucija za same ptiće, ali po uvjetom da se i roditelji hrane zdravom i ispravnom hranom. Ukoliko su roditelji na suhoj isključivo sjemenskoj(nezdravoj) hrani tada priča o prirodno odhranjenim pticama ne drži vodu. Ne želim sada ulaziti u problematiku zdrave ili nezdrave hrane. Moram si pustiti i neku temu za drugi post.
Da podvučem!
Ručno odhranjene ptice se puno bolje i lakše privikavaju na budućeg vlasnika iako se mogu previše vezati za čovjeka pa to donosi neke druge probleme što sam ja imao sa svojom Harlequin Arom koju sam morao odvikavati od nas, ali sve se da dok je ptica mlada.
S druge strane prirodno hranjene ptice su manje priviknute na ljudsku ruku ali se to može kasnije malo pojačanom socijalizacijom ispeglati.
Ono što bi još naglasio je da je u razmatranju inicijativa EU parlamenta da se zabrani ručno odhranjivanje papagaja, nego se ide samo na prirodno odhranjivanje, što bi trebalo uzgajivačima olakšati a budućim vlasnicima otežati posao, i da se ubuduće neće moći kupiti samo jedna ptica nego će obavezno ići u paru. E to uzgajivačima legne ‘ko budali šamar.
Ljudi čuvajte svoje ptice
