Da ukrao sam naslov iz poznatog filma iz 80′-ih “Back to the Future” s Michael J.Fox u glavnoj ulozi. Nažalost u ovom povratku glavnu ulogu igram ja. I opet se moram ispričavati svima onima koji prate Papago park, njegovu izgradnju, nastajanje i naročito onima koji čitaju Papago blog.
Jebiga, toliko je sezona bila duga i naporna da jednostavno nije bilo vremena niti sekunde, niti u djelićima pisati blog. Radili smo doslovno od jutra do sutra. Sa pticama nas je bilo svuda(neću niti nabrajati), a kada nismo bili sa pticama, pomagali smo ekipi u parku.
Da podsjetim samo, park nismo otvorili kada je bilo predviđeno jer je jedan od izvođača zajebao stvar i nije svoj posao napravio, tako da smo izgubili nenadoknadivih u početku smo mislili dva, ali se ispostavilo tri mjeseca. Popušili smo sezonu i ekipa koja je trebala raditi na uređivanju parka, radila je ono što izvođač nije. Ali pustimo izvođača jer nije ga vrijedno spominjati. Žao mi je samo što nisam potpiso ugovor jer bi mu sada naplatio ogromne penale. Svaka škola se plaća, samo što je ova koštala jako puno – cijelu sezonu.
I kada smo već izgubili sezonu onda smo se uhvatili i krenuli neke stvari raditi do savršenstva.
Neke stvari nisu bile u planu, neke su bile ali smo ih nadogradili. U svakom slučaju ispalo je puno bolje nego je bilo prvobitno zamišljeno.
Sad će netko reći “u svakom zlu ima nešto dobro”, ali u ovom slučaju gubitak sezone ne može ništa nadoknaditi bez obzira na napravljeno.
Tako smo volijere dodatno osigurali od upada predatora ukopavanjima zaštitne mreže pod zemlju. Postavljanje mehaničkih barijera oko cijelog parka da predatorima onemogućimo ulazak u park.
Postavljanje oko 2 km električnog pastira kao dodatna zaštita od mogućeg prolaska predatora ispod ograde.
Zatvaranje tri strane kuta kaveza (lijeva, desna i krov) u drvo, kao zaštita od predatora, udara vjetra i kiše, a i stvaranje osjećaja sigurnosti samoj ptici. Znate da ptica i u kući kao ljubimac mora imati volijeru postavljenu u kut, da iza sebe ima zid i da je sigurna da joj nitko ne može doći sa zadnje strane.
Pa smo u neke volijere postavili reflektore sa senzorima pokreta koji reagiraju samo noću i kada nešto ili netko dođe pored volijere. Tada se pali reflektor i ptice ukoliko nisu u kućicama mogu vidjeti potencijalnu opasnost i ne letjeti na žicu što bi moglo biti za njih pogubno.
Kao ukras na svaku volijeru smo sa prednje strane postavili okvir(frame) da volijera iz te perspektive izgleda kao slika sa okvirom. Taj dio nije bio predviđen za početak ali kad smo već zaglibili iskoristili smo da i to napravimo.
S obzirom da imamo u timu jako kreativne članove, osmislili su između ostalog novi izgled ograde koja djeli parking od parka. Odlično i prirodno rješenje u kojem bi nam trebala pomoći jedna pilana iz Buzeta, ali o tome ćemo pisati poseban blog, a vjerojatno snimiti i video.
Za one koji ne prate našu Instagram i (ili) Facebook stranicu, ovog ljeta smo udomili dvije ptice, Sivu afričku papigu po imenu Žak, i Edela po imenu Koko. Žaku smo već našli curu i nazvali je Žaklina i nakon početnog upoznavanja premjestiti ćemo ih u zajedničku volijeru i nadamo se njihovom dugom zajedničkom životu a možda i potomstvu.
Koko također ide u veliku volijeru ali prvo mora proći period djelomične socijalizacije jer je ptica jako istresirana i imala je vjerojatno tešku prošlost koja je na njoj ostavila vidljive tragove. U svakom slučaju potrudit ćemo se da joj budućnost bude svjetla.
I za kraj, dobili smo još jednog člana koji se pridružio našem čuvaru Chopu.
Čuvarica Cane Corso po imenu Boo uz Chopa njemačkog terijera biti će stup osiguranja od bilo kakvih upada u ograđen prostor parka.
Evo ukratko to je bio kratki presjek događanja u parku. Za detalje možete pogledati i pregledati naše Instagram i Facebook stranice i tamo se uvjeriti u naše aktivnosti tokom ovog ljeta.
Još jednom da se ispričam na “zapostavljanju” i ne pisanju bloga.
