Melopsittacus undulatus

Fenotip

Tigrica (Melopsittacus undulatus), često nazivana papigica ili mali papagaj je mala i jedina vrsta u rodu Melopsittacus Australije iz porodice Loriinae. Mala s dugačkim repom pretežno zeleno-žuta ptica sa crnim oznakama na krilma i ramenima je standardni tj. divlji oblik tigrice. Divlje tigrice koje nastanjuju Australiju su 18 cm duge i 30-40 grama teške, a boja tijela je svijetlozelena sa žutom glavom. Pruge idu od glave preko leđa i krila, kljun je maslinastozelen a noge su plavkastosive i zigodaktilne. Divlje tigrice su upadljivo manje od onih u zatočeništvu. Kod tigrica je vidljiv spolni dimorfizam, jer mužjaci imaju plave nosnice, a ženke imaju smeđe kada odrastu.

Život u divljini

Tigrice žive u jatima i nomadi su te se kreću kako se uvijeti u okolišu mjenjaju. Žive u šikarama, šumama i travnjacima Australije.Žive u manjim jatima ali mogu formirati i velika jata. Nomadsko kretanje je vezano uz pronalazak hrane i vode. Hrane se sjemenima trave i zrele pšenice. Izvan Australije jedina naturalizirana kolonija divljih tigrica je u blizini St.Petersburga na Floridi(USA)

Život u zatočeništvu

Tigrice su uzgajane u zatočeništvu od 1850-ih. Uzgajivači su radili više od desetljeća da bi proizveli širok spektar boja, uzoraka i mutacije, kao što je albino, plava, cimetna, šiljate, crne, sivokrile, kobaltne, simetrične, perlaste i violet. Standardni tip (tzv. engleski ili "show") su oko dva puta veće od njihovih divljih rođaka (prirodni oblik i veličina). Njihova ukupna većim veličinama i veliko perje na glavi daje im čudan izgled. Oči i kljun može se gotovo potpuno izgubiti u njihovoj grivastoj glavi i čelu. Engleski standard su obično veće cijena nego divlje vrsta ptice i obično imaju kraći vijek života 7-9 godina. Uzgajivači Engleskog standarda često će izlagati svoje ptice na izložbama. Tigrice su inteligentne i društvene životinje i uživaju stimulacija igračaka i interakciju s ljudima, kao i sa drugim pticama. Kada se papigica osjeća ugroženom, ona će pokušati pobjeći visoko iznad zemlje i može. Pitome ptice može se podučavati da govori, zviždi melodiju i igra s ljudima. I mužjaci i ženke pjevaju i može ih se naučiti oponašati zvukove i riječi te jednostavne trikove. Međutim, i pjev i mimika su izraženije kod mužjaka nego kod ženki. Generalno gledano, ženka će rijetko naučiti oponašati više od desetak riječi ili melodija. Mužjaci mogu vrlo lako dobiti vokabular u rasponu između nekoliko desetaka do stotinu riječi. U zatočeništvu, tigrice žive prosječno od pet do osam godina, ali su neke živjele i oo 15 do 20 ako su dobro zbrinute. Životni vijek ovisi o svakom pojedinoj papigi. Tigrice (kao i većina drugih vrsta papiga), a većina osobito ženke uživaju žvakati sve što mogu naći u njihovim kavezima i okolinama. To dolazi od ženskog nagona za parenjem i hranjenjem mladunaca te pronalaskom mjesta za gniježđenje. Mineralni blokovi (idealno obogaćeni jodom), sipina kost i grančice trebaju biti u krletki tigrice kako bi ona mogla tupiti svoj kljun i zadovoljiti potrebu grickanja.

Razmnožavanje

Tigrice se u prirodi razmnožavaju između lipnja i rujna u sjevernoj Australiji i kolovoza i sječnja u južnoj Australiji. Gnijezda grade u rupama na drveću, stupovima ograde ili trupcima koji leže na tlu. Ženka nese od 4-6 jaja koja inkubiraju 18-21 dan. Mladi izlaze iz gnijezda nakon 30 dana. Ženka polaže jaja svaka dva-tri dana i tako do 8 jaja. Jaja počinje inkubirati nakon 3. ili 4. jaja. Ženke rijetko napušta gnijezdo i ne dozvoljava mužjaku ulazak. Mužijak stoji na ulazu u gnijezdo i hrani ženku na način da probavljenu hranu iz voljke vraća nazad u kljun te njom hrani ženku. Taj proces se naziva regurgitacija.