Agapornis roseicollis

Fenotip

Prirodno stanište Rozenkolisa je sjeverozapad Afrike, uglavnom na području Namibije i Angole. Obično su dugačke oko 15cm i teže između 50 i 60 grama. Dolaze u mnogobrojnim mutacijama i kombinacijama boja čak najviše među svim agapornisima koliko ih ima u preostalih 8 vrsta. Standardne boje kod Rozenkolisa su: lice boje breskve, zeleno tijelo, plavi završetak tijela i crni vrhovi pera na krilima. Rozenkolis tzv. breskoglava papigica dobila je naziv prema činjenici da joj divlji primjerci imaju perje na licu boje breskve. Međutim, danas su mnoge mutacije potpuno promijenjene tako da lice ove ptice može biti boje naranče, lubenice, bijelo i sl. Najlakši način da je razlikujemo od ostalih Agapornis papiga je po tome što Rozenkolis nema bijeli krug oko oka.

Život u divljini

Prirodno stanište Rozenkolisa je sjeverozapad Afrike, uglavnom na području Namibije i Angole a i područjima Južne afrike. Svojom veličinom prednjače u odnosu na ostale Agapornise. Kao i ostali agapornisi žive i gnijezde se u dupljama drveća. Cvrkutave i društvene ptice koje se često okupljaju u manja jata. Žive do 1600 m nadmorske visine u širokilisnim šumama, polupustinjskim i planinskim područjima, ovisno o prisustvu vode. Česti su bjegovi iz zatočenisštva tako da žive u večoj skupini na području Arizone(USA). Rade gnijezda u kaktusima i često se skupljaju u veća jata.

Život u zatočeništvu

Agapornis Reoseicollis su najpopularnija vrsta Agapornis papigica kako u uzgoju tako i u domovima gdje se drže kao kućni ljubimci. To je sigurno zbog 3 bitna razloga: 1.) Vrlo lako se uzgajaju: oba spola željet će se razmnožavati u zatočeništvu i nerijetko će dati mnogobrojne potomke 2.) Nisu nervozne i plahe ptice 3.) Dolaze u mnogobrojnim mutacijama i kombinacijama boja čak najviše među svim agapornisima koliko ih ima u preostalih 8 vrsta. Kao kućni ljubimci rozenkolisi su jako zahvalne ptice. Riječima se ne može opisati dražesnost i ljupkost ovih papiga. One su živahne ptice, pune energije, znatiželjne i vrckave. Kada je ručno hranjen i pripitomljen, rozenkolis može biti jednako odan ljubimac i odraslim ljudima i djeci. Rozenkolisi nisu osjetljivi na promjenu okoline i vrlo rado će upoznati neznance. Kada uzimate rozenkolisa za kućnog ljubimca obavezno provjerite je li ptica socijalizirana ili ručno hranjena. Rozenkolisa je jako teško pripitomiti ako pripitomljavanje nije počelo dok su bili bebe. Nepripitomljene ptice mogu biti jako teritorijalne i nervozne. Obavezno, prilikom nabave para ovih papigica razmišljajte kuda sa pomlatkom jer kada dođe vrijeme parenja rozenkolisi su jako uporni i traže mjesto za gniježđenje bez obzira na sve. Ako nabavljate jednu pticu radije uzmite pripitomljenu jer će u potrazi za društvom lakše prebroditi nedostatak društva svoje vrste i prihvatit će upravo vas za svog prijatelja.

Razmnožavanje

Obično u gnijezdu imaju od 4 do 6 jaja iako ženke mogu snijeti od 2 do 8. Spol ne možemo odgonetnuti samo na vizualnim karakteristikama jer oba spola potpuno jednako izgledaju. Rosencolisi su monomorfne ptice što znaći da ženka i mužijak izgledaju slično. Gnijezda rade u stijenama ili dupljama drveća ili u gotovim kućicama ako se nalaze u zatočeništvu. Razmnožavaju se od veljače do travnja i snese od 4-6 jaja. Inkubacija traje 23 dana. Mlade ptice napuštaju gnijezdo nakon cca 43 dana.