Nikada u životu ne treba odustati kada dođeš pred zid. Treba pronaći način kako taj zid preskočiti, odnosno drugim riječima, “Ako čovjek naleti na neku negativnost, dobije informaciju suprotnu od očekivane(negativnu po njega), treba se sabrati i dobro razmisliti kako negativno pretvoriti u pozitivno, odnosno u svoju korist”.
E, to se upravo meni dešavalo kako sam ušao u projekt izrade da ne kažem gradnje Papago parka.
Stvorio si ja sliku u glavi kako bi park izgledao(onako ugrubo) i krenuo na javne natječaje dobiti potrebna zemljišta. Kada sam taj dio odradio, potpisao ugovore, red bi bio napraviti projekt.
Za napraviti projekt trebaš imati nekakvu viziju koju prenosiš projektantu(arhitektu), i on tu ideju stavlja na papir. Prije nego što sam njemu prenio svoju ideju, krenuo sam proučavati “malo” zakone. U ugovoru koji sam dobio od Ministarstva poljoprivrede uočio sam nekakve zabrane i ograničenja koja se definitivno ne uklapaju u moju ideju, odnosno moja ideja se ne uklapa u zakone koje nalaže ministarstvo. I tu nastaje problem!?
Naime zakon o očuvanju hrvatskih šuma kaže da je na šumskom zemljištu zabranjena bilo kakva gradnja, da je zabranjeno unošenje neprirodnih materijala u šumu,da je zabranjeno uništavanje šuma, itd. I šta sad? Pa upravo ono što sam naveo na početku posta. Malo ostaneš zatečen, razočaran, ne znaš što i kako dalje, a ušao u tu priču, otvorio firmu, dobio zemljište od države koje moraš plačati…….
Sabrao sam se, odbacio staru ideju i krenuo u potragu za novom. Dobro da sam kreativan pa mi nije bio veliki problem prebaciti se na plan B. Napraviti sve montažno! Pod montažnim se podrazumijeva napraviti sve da se ukoliko je to potrebno može u bilo kojem trenutku ukloniti, a da ne ostane traga u prirodi.
Ok, objekti, nastambe za ptice, ograda neće biti problem, ali npr. šetnica, kako nju napraviti a da bude po pravilu? Malo surfao po internetu, malo sam mozgao neke stvari i došao do nove ideje. Probudila se neka nova svijest, osvjestio sam se ! Napraviti sve na način da se stvore uvijeti za dobiti predznak “eko”. Napraviti “eko Papago park” u kojem će sve biti od prirodnih materijala koliko je to moguće, park u kojem se neće koristiti nikakvi otrovi, park u kojem će se koristiti prirodno dobiven kompost umjesto umjetnih gnojiva i park u kojem će glavni cilj biti očuvanje ptica, očuvanje staništa u kojim te ptice obitavaju, te u konačnici očuvanje prirode.
Tako da će kućice biti drvene montažne, da na šetnicu umjesto betona ili tlakovca ide tzv. malč (krupna piljevina), da će svi putokazi biti napravljeni od drva umjesto plastike,…. Jedino nastambe za neke ptice moramo raditi od metala i pocinčane žice, jer bi neke vrste ptica oštetile drvene nastambe.
Također sve što se bude radilo, u parku, temelj će biti poštivanje prirode. I kako dublje ulazim u stvaranje parka ( namjerno nisam rekao gradnja jer je ona zabranjena u šumi) tako mi dolaze nove i orginalnije ideje. Neki radovi koji se moraju odraditi na ekološki način nisu niti malo lagani. Šetnicu smo sedam puta prolazili raznim alatima kako bi dobili ravnu i upotrebljivu bez korova i kamenja na koju ćemo u konačnici posuti malč i ograditi drvenom ogradom.
Na djelu parka na kojem će se nalaziti hortikultura tj. cvjetnjaci bilo je jako puno kupine koju je teško iskorijeniti, a ne smiju se upotrebljavati herbicidi ( niti bi upotrebljavao). Uzorali smo površinu da dođemo do korijena i ostatak vađenje kupine motikom i grabljama. Fizički teško ali ekološko.
I tako, da se vratim na početak. Plan B sam toliko razradio da mi je u konačnici postao puno interesantniji od prvobitnog plana, naravno veliki izazov napraviti takav projekt a poštujući prirodu je još veći izazov, a najveći izazov će biti prenijeti svijest o očuvanju prirode na ostale ljude posebno na mlade koji dolaze i kojima ćemo ostaviti zemlju da upravljaju njome.
Ukoliko ne budemo njih osvijestili da čuvaju prirodu, plan B će biti bezuspješan. Eto, tako je jedan zid, problem pred koji sam došao probudio svijest u meni o očuvanju prirode.
