PAPAGO PARK BLOG


Objavljeno : 12.12.2018.
Autor : Bernard Kranjec
Luda kuća
Sjedim i pišem ovaj post potaknut upitima sa raznih strana da napišem nešto o psihologiji papagaja.
Moji gledaju "Gospodina savršenog" pa ću ja kao i on reći da mi je drago što me pitaju da pišem o ovoj temi. Da se još malo vratim na "savršenog" njemu je za svaki k.... drago.

Moram na samom početku naglasiti da je psihologija ptica jako opširna grana veterine i sve što napišem ovdje biti će samo jedan mali djelić, kap u moru informacija, slučajeva, primjera, stanja,....

Proučavanje psihologije ptice prilično je zahtjevno. Zahtjevna je psihologija čovjeka gdje je moguće sa osobom razgovarati, a kamoli sa pticom gdje je jedino moguće proučavati njihovo ponašanje i govor tijela.

Znamo da su papagaji genetski divlje životinje bez obzira što dolaze iz kontroliranog uzgoja. U njima koliko god su ručno hranjene postoji taj genetski nagon za slobodom i prirodom. Zato moramo sa papagajima biti jako oprezni u ponašanju, jer svaka pa i najmanja promjena kod vlasnika, prostora u kojem boravi i sama promjena kod ptice može istoj drastično promjeniti ponašanje doslovno preko noći.

Ono što bi trebao svaki vlasnik papagaja je pratiti svakodnevno ponašanje svojeg ljubimca i čim primjeti neku negativnu promjenu na njemu, pokušati otkriti razlog te promjene.
Većina negativnih ponašanja kod papagaja proizlazi iz jednog a najčešće i više uzroka.
Trebalo bi što prije detektirati taj uzrok na samom početku da nebi prešao u naviku, tada je često puta prekasno za ispravak ili takav ispravak iziskuje jako puno vremena i truda a rezultat je upitan.

Ukoliko problem i uzrok problema detektirate na samom početku, narušeno ponašanje Vašeg papagaja možete se ublažiti u potpunosti.
Vikanje na pticu ( što je česti slučaj kad nas svojim ponašanjem živcira), udaranje ili bilo koji drugi način konfrotacijske metode u većini slučajeva ne donosi nikakve rezultate, naprotiv pogoršava situaciju.
Veliki uspjeh možemo postići jedino smirenim reakcijama i na taj način dokučiti razlog negativnog ponašanja te ga suzbiti.

Morate uvijek imati jednu stvar na umu, papagaj sam sebe u ovom našem svijetu ( u zatočeništvu), u naravi smatra plijenom. Od tuda počinje cijela priča o psihologiji papagaja u zatočeništvu.

Imamo ručno odhranjenu pticu koja je dolaskom u naš dom doživjela određeni šok. Mi smo ti koji svojim ponašanjem moramo ptici pokazati da nam može i mora vjerovati te napraviti frendly okruženje. Na samom početku njenog dolaska ona se osjeća ugroženo i svaku osobu smatra potencijalnim predatorom. Probajte si zamisliti da Vas otmu bića sa neke druge planete, koje ne poznajete, odvedu Vas negdje gdje niste nikada bili, u nepoznato, i da oko sebe vidite bića za koja neznate da li će Vam nešto napraviti i šta će Vam napraviti.

E papagaj se otprilike tako osjeća kad dođe u vaš dom. I sada krene neka rutina njegovog života u novoj sredini. On se polako počne privikavati na novi dom, nove osobe i počinje se ponašati puno opuštenije i vezivati, vjerovati osobama koje upoznaje, pod uvijetom da mu nitko nije ništa ružno napravio. Ružno u njihovim glavicama može biti svašta od vikanja na njega – nju (papagaja), vikanja na drugu osobu, do naglog ulaska u prostoriju ili oblačenja nečeg što papagaju izgleda zastrašujuće npr. zimska kapa za glavu.

Počinje lijep suživot Vas i novog ljubimca i to traje neko vrijeme, i onda se nešto dogodi i Vaš se ljubimac počinje sasvim drugačije ponašati u odnosu na prije. Ponašanje može biti konstantno ili samo u nekim slučajevima. Ukoliko je samo u nekim slučajevima, tada bi trebalo biti puno lakše detektirati problem, međutim ukoliko je došlo do konstantne promjene ponašanja tada moramo dobro razmisliti što je uzrok promjeni ponašanja.
Konstantna promjena ponašanja može se manifestirati na razne načine a jedni od najčešćih su vrištanje, napadanje kad se približite ptici, čupanje,........

Tu sada dolazi do izražaja Vaša sposobnost koliko ste pratili svoju pticu kroz period od kada je došla kod Vas, ili ju niste pratili nego Vam ptica služi kao ukras u domu jer je to stvar prestiža imati papagaja ili su dizajneri interijera rekli da je to IN.

Morate u takvim situacijama biti prvenstveno samokritični. Prvo preispitati sebe i svoja ponašanja prema ptici. Da li ste nešto prije radili a sada više ne? Da li ste promjenili neku dnevnu rutinu? Da li je došla kod Vas živjeti neka druga osoba, drugi ljubimac? Da li je netko otišao? Morate imati na umu da su većina papagaja monogamne životinje tj. da si u prirodi nađu partnera i sa njim ostaju cijeli život. Također se često puta znaju vezati za jednu osobu u kući više nego za ostale i kada se u vezi te osobe nešto promjeni, ptica počinje mjenjati svoje ponašanje. Često puta zbog tempa života ne primjetimo da se dogodila promjena koja je dovela do promjene ponašanja ptice. Tada je tešto detektirati problem i otkloniti ga.

Dat ću Vam dva primjera iz vlastitog iskustva gdje su se dogodile promjene kod naših ptica ali smo ih uspjeli brzo detektirati i otkloniti i uzrok i posljedice.

Naš Loro - mužjak (ara chloroptera) je od samog rođenja kod nas i nas dvojica smo postali najbolji prijatelji. Vježbali smo socijalizaciju, trenirali smo razne motoričke vježbe i to je postala ptica u koju sam imao najviše povjerenja. Iako je najveći papagaj kojeg imam, i koji ima najveći kljun i puno ljudi su imali strah mu se približiti, ja sam u njega imao toliko povjerenja da sam ga mogao malom djetetu od dvije godine staviti na ruku bez straha da ga ugrize. U sedam godina koliko smo radili interakciju ptica i djece nikada se sa njim nije dogodio incident. Ove godine u četvrtom mjesecu kada se poče mitariti, primjetio sam da to mitarenje traje predugo i da čupka perje na vrhovima krila i to mlade pupoljke tek izašle.

Također je počeo pojačano čupati noge i prsa. E sad, turistička sezona nije još počela pa sam eventualni stres izazvan odsutnošću od kuće i pojačanom interakcijom sa ljudima isključio. Prehranu nisam mjenjao, ništa značajno se nije dogodilo da bi zbog toga mjenjao ponašanje. Ptičju anksioznost izazvanu događajem sam također isključio.Osim što se počeo čupati, kad bi sjedio na grani počeo se okretati prema zidu. Vidio sam da nešto definitivno ne štima. Jedino što mi je padalo na pamet je potreba za parenjem. Počela je sezona, on se počeo više družiti sa ljudima i čupanje se smanjilo i on se vratio na staro. To je trajalo do polovice 9.mjeseca kada je sezona završila i prestao se družiti sa ljudima te se vratio u svakodnevnicu doma.

Slijedećeg dana počeo se ponovo intenzivno čupati i tada sam odlučio naći mu curu. Ustvari u početku sam htio pokušati još sa jednom terapijom dva lijeka. Naime, čupanje nekada može izazvati i bakterija u voljki. Ta bakterija može nastati zbog fermentacije voća u voljki, što je kod nas moguće jer je mojim pticama osnovna dnevna hrana voće.

Ukoliko se voljka iz nekog razloga redovno ne prazni, može doći do fermentacije sadržaja te to može izazvati određene komplikacije. Jedan od prvih indikatora tog problema može biti i čupanje ptice. Kombinacijom i terapijom dva lijeka taj problem ukoliko postoji može se riješiti za cca 45 dana. U tom razdoblju se dogodilo i to da smo mu našli curu te smo ih odlučili staviti skupa, ali i odraditi terapiju. Međutim od prvog dana kada smo ga stavili sa ženkom njegovo ponašanje se promjenilo iz korjena. Prestao se čupati, nije se odvajao od nove partnerice, a ja kad bi se približio zaštitnički je širio krila prema meni i davao mi do znanja da ga ne odvajam o nove ljubavi tj. Govorio mi " ne diraj me"! Danas Loro ponovo ima lijepo perje, imaju dva jaja i čekaju mlade.

Drugi slučaj je Thiago (ara ararauna). On je samnom super ali je posebno vezan za moju suprugu. Ona može sa njim raditi što mi ostali ne možemo.
S obzirom da smo imali programe sa pticama po turističkim objektima, ovisno o mjestu gdje smo imali, nosili smo razne ptice. Toga dana smo imali "Bird encounters" ili "Edutainment" ili druženje sa pticama u jednom autokampu. Odlučili smo uzeti Lora (ara chloroptera),
Thiaga(ara ararauna) i DJ (žutočela amazona).

Na tom druženju prvo držimo predavanja o pticama, njihovim staništima i zaštiti ptica i staništa, i nakon toga djeca i roditelji mogu držati pticu na ruci i imati neki kontakt sa njima. U jednom trenutku sam supruzi rekao da mi doda DJ-a da stavim jednoj curici na ruku. Ona mi ga je dodala i okrenula se da će uzeti Thiaga, a on ju je uhvatio za ruku i jako ugrizao. Prvo je ona ostala u šoku, a kad mi je rekla i ja, jer Thiago nikada nije nikoga ugrizao a kamoli nekog od nas.

Dobro da nitko od gosti to nije vidio ali je situacija malo bila nezgodna jer joj je iz ruke tekla krv. Odradili smo mi to do kraja, ali ja sam morao sa njim jer njoj nije dao ni blizu.
Toga dana smo navečer sa pticama bili na još jednom druženju i uzeli smo Lora i Thiaga. I dalje Thiago nije dozvoljavao njoj niti blizu. Meni bez problema! I tada se meni upali lampica da je ona pred Thiagom meni dodala DJ!

On je toliko bio ljubomoran što je ona uzela drugu pticu da ju je ugrizao i nije želio sa njom nikakav kontakt. Tada uz moju pomoć sam ih nekako zbližio i u jednom djelu večeri, Thiago se njoj popeo na ruku i počeo je ljubiti i gurati glavu u nju, te se vidjelo da mu je žao što je napravio i želio se ispričati za ugriz.

Eto to su dva primjera iz vlastitig iskustva kada sam se morao spustiti na razinu razmišljanja papagaja,tražiti uzroke njihovog ponašanja te iste otkloniti bez većih posljedica, osim zagriženog prsta supruge, ali to je manje bitno pa nije mene ugrizao. :-)
Pregleda : 1864
Komentara : 0

Komentari čitaoca